Međunarodna konferencija iz Interkulturalne filologije | 6. i 7.10.2017.

Doprinos filologije u tumačenju kulture/kultura

Apstrakti

Claus Altmayer (Herderov institut, Univerzitet Leipzig)

Šta pojam „interpretacijski obrazac“ doprinosi u okviru kulturološke analize diskursa u kontekstu njemačkog kao stranog i kao drugog jezika?

U zadnjih nekoliko godina u kontekstu njemačkog kao stranog i kao drugog jezika etablirale su se kulturne studije kao zasebna kulturološka istraživačka praksa, koja pokušava odgovoriti na praktična pitanja i probleme poučavanja i učenja njemačkog kao stranog i drugog jezika, i to pomoću dotičnih znanstvenih metoda, te se pri tome nastoji nadovezati na interdisciplinarne i internacionalne kulturološke i sociološke stručne diskurse. S jedne strane kulturne studije posežu ovdje za pojmom interpretacijski obrazac, koji potječe iz objektivne hermeneutike i sociologije znanja, kako bi se pomoću tog pojma sadržajno mogla obuhvatiti kultura; ali s druge strane, i aktualne sociološke kao i lingvističke diskusije o teoriji i metodama diskursne analize, također igraju važnu ulogu. U svakom slučaju, do sada nedostaje i konkretna sprovedba i metodološka refleksija kulturoloških analiza diskursa i interpretacijskih obrazaca koji se odnose na njemački kao strani i drugi jezik.

Tome ovo izlaganje želi pristupiti i na dotičnim primjerima pokazati, u čemu je specifičnost kulturološke analize diskursa i interpretacijskih obrazaca, što ona može doprinijeti i gdje su njene granice.

 

Emina Avdić (Univerzitet Skopje)

Kulturološke teme u udžbenicima za njemački kao strani jezik u regiji jugoistočne Evrope

U nastavi njemačkog kao stranog jezika udžbenici zauzimaju centralnu ulogu. Oni najprije određuju obrazovne ciljeve i sadržaje, nastavne metode kao i napredak prilikom obrade gradiva. Ammer (1988) udžbenike smatra najvažnijim izvorima pomoću kojih se u inozemstvu stvara slika Njemačke.

Cilj ovog rada jeste kritički osvijetliti kulturološke teme sadržane u udžbenicima njemačkog kao stranog jezika, kao i na taj način nastalu sliku ciljne zemlje. Korpus se sastoji od šest udžbenika koji se koriste u osnovnim školama (5./6.- 8./9. razred) triju zemalja sa područja jugoistočne Evrope. Dok se u Makedoniji i Srbiji uglavnom radi sa knjigama i radnim materijalom za kurseve (Planet, Logisch i Prima), učenici u Bosni i Hercegovini imaju mogućnost izbora između udžbenika domaćih autora (Prima) i stranih izdavača (Pingpong, Beste Freunde). Glavni cilj ovih udžbenika je osposobiti mlade „kako bi se mogli sporazumijevati u svakodnevnim i rutinskim situacijama, u kojim dolazi do jednostavne i direktne razmjene informacija o poznatim i jednostavnim stvarima“ (Nivo A1/A2 Zajedničkog referentnog okvira), odnosno pripremiti ih za prikladnu svakodnevnu komunikaciju u ciljanoj zemlji.

Analiza će se fokusirati na sljedeće stavke: a) Koja područja njemačke kulture bivaju predstavljena u udžbenicima (npr. geografija, historija, svakodnevnica, proslave i običaji, načini razmišljanja i dr.)? b) Da li su tekstovi i teme pogodni za poticanje razumijevanja njemačke kulture od strane mladih? c) Postoje li teme koje potiču na usporedbu između domaće i strane kulture, ali i na refleksiju o oblikovanju sopstvene kulture. d) Da li se u udžbenicima prezentira idealna i skladna slika ili dobijamo kritičku predstavu ciljane zemlje?

Analizom dobivena saznanja služe kao podloga za odgovor na pitanje, da li je smislena upotreba univerzalnih, njemačkih udžbenika u Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Srbiji ili bi ipak trebali razmisliti o izradi regionalnih udžbenika, namijenjenih specifičnim ciljnim grupama?

  

Rupprecht S. Baur (Univerzitet Duisburg-Essen)

Njemački i bosanski stereotipi - usporedba

Poznato je da u interkulturalnoj komunikaciji često dolazi do smetnji i iritacija ukoliko nespremni sagovornici bivaju suočeni sa negativnim stereotipima. Zbog toga je važno kako posredovanjem kulture tako i nastavom stranih jezika razjasniti, tj. razbiti predrasude; na osnovu takvih saznanja ljudi iz različitih zemalja i kultura mogu se pripremiti za interkulturalne kontakte. Pri tome ne govorimo samo o heterostereotipima već i autostereotipima, dakle, predstavama koje pojedini narodi imaju sami o sebi. Jer, što su veće razlike u vlastitoj i tuđoj predstavi, to više divergiraju pojedini dijelovi društvenih vrijednosnih sistema, što se odražava na manjku sposobnosti empatije u interkulturalnoj komunikaciji.

U novije vrijeme rađene su ankete o stereotipima koji se pripisuju „Nijemcima“ Apeltauer (2002) u Norveškoj, Grünewald (2005) u Japanu, te Baur/Ossenberg u Rusiji (od 2010) i Turskoj (od 2014). Baur/Ossenberg sastavili su listu od 140 osobina, uzimajući u obzir već rađena istraživanja o prethodno korištenim karakteristikama. Dok se u sklopu međuetničkih istraživanja o stereotipima u pravilu ispituju samo hetereostereotipi, Baur/0ssenberg u obzir uzimaju i autostereotipe. Njihove ankete su sprovedene online, tako da su dostignute znatne, statistički ocjenjive veličine grupa. Ekvivalentne ankete o nacionalnim i/ili etničkim stereotipima u Njemačkoj i Rusiji, te Njemačkoj i Turskoj su već sprovedene (usp. https://side.uni-due.de/).

Jedno novo istraživanje o pitanju, kakve predstave imaju Nijemci o Bosancima, Hrvatima i Srbima i obrnuto, te svi oni o Nijemcima, započeto je 2017. na Univerzitetu u Duisburgu-Essenu. Do sada je u Njemačkoj moglo biti ispitano oko 800 osoba po etničkoj/nacionalnoj grupi. U ovom izlaganju će biti izloženi prvi prikupljeni podatci o bosanskim autostereotipima i heterostereotipima Bosanaca o „Nijemcima“. Potom treba uslijediti prikupljanje podataka u Hrvatskoj i Srbiji.

U ovom izlaganju treba biti razjašnjeno da li Nijemci mogu razlikovati te tri etničke grupe iz nekadašnje Jugoslavije i kakve im osobine pripisuju. Budući da su ispitanici, također, naveli i primjere za izabrane osobine, bit će predstavljena i diskutirana konotativna značenja i asocijacije najčešće navedenih osobina.

 

Sabina Coelsch-Foisner (Univerzitet u Salzburgu)

Teatarska produkcija i naučna spoznaja

U okviru svog istraživačkog projekta PLUS kulture/ CORE® na Univerzitetu u Salzburgu bavim se umjetničko-naučnom pripremom pozorišnih produkcija. Spektar umjetničkih oblika izraza obuhvata sve performativno- prikazne izvedbene formate od govornog preko muzičkog pozorišta, pa sve do kontemporarnog plesa i Inter-Arts. Centralni aspekt ovog produkcijskog istraživanja čine pozorišna semiotika, Oral Histroy i GeneticCriticism. Posljednja dva pristupa jedva da su do sada upotrebljavana u pozorištu odnosno u vezi sa nastankom i razvojem jezičkih udjela u sklopu pozorišne produkcije tj. pozorišnih tekstova i libreta. Do sada analiza izvedbi nije obuhvatala uvide, kreativne procese i odluke umjetnika koji su učestvovali u predstavi (režiseri, scenografi, kostimografi, glumci, plesači, pjevači, dirigenti, kompoziori itd.). Otkriće načina kojim ovu umjetničku djelatnost možemo shvatiti kako na osnovu auditivnih i vizuelnih materijala tako i putem jezika, te spoznajne vrijednosti koji ovi elementi pružaju prilikom tumačenja predstava, za istraživanje predstavlja markantan korak od prvobitnih analiza predstava ka različitim i kompleksnijim produkcijskim analizama. Referirat ću o parametrima produkcijske analize kao i o spajanju materijalne kulture i filološkog rada, te ću također predstaviti primjere aktuelnih produkcija kaokulturološko-posredne odnosno edukativne vrijednosti ovog istraživanja.

 

Waldemar Czachur (Univerzitet Varšava)

Kulturno osjetljiva lingvistika na primjeru kolektivnog sjećanja tokom Njemačko-poljskog dijaloga

U izlaganju ću se pokušati približiti pojmu obrazaca oblikovanih retorikom sjećanja iz perspektive kulturno-senzitivne lingvistike, te pokazati njene teoretske manifestacije kao i promjenu značenja na primjeru njemačko-poljskog dijaloga sjećanja. Nakon zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu Njemačko - poljski dijalog odvijao se u dvije faze. Prva faza obuhvatala je period dijaloga između Narodne republike Poljske, Njemačke demokratske republike i Savezne republike Njemačke, dok se druga faza odnosi na dijalog između nezavisne Poljske i ujedinjene Njemačke nakon 1989. Tako će u referatu biti analizirani govori vodećih njemačkih političara u pogledu izvedbenih formi obrazaca oblikovanih retorikom sjećanja, i to u periodu između 1989. i 2016. Pri tome se radi o predstavljanju rezultata o obrascima u diskursu sjećanja iz dijakrone perspektive, s ciljem da se pri tome dokuče aktivirani aspekti znanja o Drugom svjetskom ratu, njihovi retorički obrasci i njihova funkcija u kulturi sjećanja.

 

Boris Dudaš (Sveučilište u Rijeci)

Od njemačke kulture-vodilje do individualnog identiteta, od unificirajućeg stranog određenja do raznovrsnog samoodređenja

Na prijelazu tisućljeća u SRNj se vodila debata o „njemačkoj kulturi-vodilji“. Ali ima beskrajno puno znanstvenih definicija „kulture“, od kojih nijedan nije opće priznata. No, od znanstvene definicije je važnija svakodnevna upotreba koja je relevantna za društvenu komunikaciju, a koja ima više značenja.

Ta značenja će se gledati s aspekta nositelja „kulture“. Pošto moderna društva više nisu homogene nacije, mora se u promatranja uključiti i nacionalne manjine. Društvo je također podijeljeno na velike pod-sisteme (npr. znanost, upravu, pravni sustav itd.), a koji također zahtijevaju od svojih „članova“ posebne načine mišljenja i ponašanja. Pojedinac pripada također i manjim grupama, koje imaju svoje „kulture“. Društvo i kultura su doživjeli i snažnu unutarnju diverzifikaciju: Postoje tehnička, gospodarska, industrijska itd. kultura, koje utječu na način mišljenja i ponašanja pojedinca. Svi ti utjecaji se očitavaju kroz vrijednosnu dimenziju kulture. U današnje vrijeme je pluralitet vrijednosti općenito prihvaćen, ali vrijednosti koje su u međusobnoj suprotnosti negiraju jedne druge.

U kontekstu pluraliteta vrijednosti moderni čovjek se mora nekako snaći kao „mješavina kultura“ i mora svoj identitet NAĆI ili svjesno STVORITI odn. OBLIKOVATI. Mnogobrojni i raznoliki utjecaji i vrijednosti mu pritom otežavaju orijentaciju.

Pojedinac može svoj identitet stvoriti odn. oblikovati i putem putem reflektiranja kulture odn. kultura i stvoriti poliperspektivnost. U tom smislu obrazovanje znači osposobljavanje za stvaranje odn. oblikovanje identiteta. U tom kontekstu „cjeloživotno učenje“ dobiva novi značaj: Ono omogućava pojedincu da se mijenja, a unatoč tome da ostane identičan sa sobom, da ne mijenja identitet.

 

Csaba Földes (Univerzitet Erfurt)

Interkulturalna lingvistika: Pogled na figurativni leksikon - na jezičkom materijalu iz štampe

Izlaganje slijedi dva cilja: s jedne strane treba biti diskutirano o osnovnim koncepcijskim skicama, težištima sadržaja i metodama rada znanstvenog usmjerenja „interkulturalna lingvistika“, a s druge strane, na toj se pozadini prezentira jedna empirijska studija slučaja. Pri tome se radi o figurativnom jeziku u štampi na njemačkom jeziku u inostranstvu, dakle o produkciji novinskih tekstova u polju gdje se presijecaju dva ili više jezika i kultura. Osnovu materijala za to daje, prije svega (ali ne samo), medijski jezik njemačke manjine u Mađarskoj. U tom misaonom, odnosno argumentacijskom okviru, na primjeru upotrebe više ili manje postojanih spojeva riječi, treba se pridonijeti poimanju jezičko-kulturnog područja stvarnosti inostrano-njemačkog jezika u štampi, u pogledu njegovih najvažnijih tipoloških struktura i konstitutivnih obilježja, kao i opisivanju njegovog aktualnog sastava. Namjera toga je empirijski zasnovano zaključivanje o specifičnostima upotrebe frazema u jednom segmentu manjinske štampe na njemačkom jeziku. U svezi s time trebaju biti ispitane žurnalističke mogućnosti i forme djelovanja pod specijalnim, i nadasve dinamičnim uvjetima višejezičnosti i interkulturanosti, odnosno transkulturalnosti.

Literatura:

Földes, Csaba (2003): Interkulturelle Linguistik: Vorüberlegungen zu Konzepten, Problemen und Desiderata. Veszprém: Universitätsverlag/Wien: Edition Praesens 2003 (Studia Germanica Universitatis Vesprimiensis, Suppl.; 1).

Földes, Csaba (2015): Literalität im Schnittfeld von zwei Sprachen und Kulturen: Beobachtungen anhand der Phraseologie in der Sprache der Lokalpresse. In: Schmidlin, Regula/Behrens, Heike/Bickel, Hans (Hrsg.): Sprachgebrauch und Sprachbewusstsein. Implikationen für die Sprachtheorie. Berlin/Boston: de Gruyter, S. 239–260.

Jäger, Ludwig/Holly, Werner/Krapp, Peter/Weber, Samuel/Heekeren, Simone (Hrsg.)(2016): Sprache – Kultur – Kommunikation. Ein internationales Handbuch zu Linguistik als Kulturwissenschaft. Berlin/Boston: de Gruyter.

 

Marion Gymnich (Univerzitet Bonn)

Prikaz Prvog svjetskog rata u njemačkoj i engleskoj književnosti za djecu i mlade - primjer (didaktičkih) mogućnosti interkulturalne filologije

Stoljeće nakon završetka Prvog svjetskog rada može se ustanoviti da se ovaj historijski događaj na najrazličitije načine zadržao u evropskim kulturama sjećanja. U Velikoj Britaniji se Prvi svjetski rat i danas doživljava na više načina, što prije svega zadnjih godina pokazuju aktuelne izložbe ili instalacije, koje u velikoj mjeri utiču na publiku kao npr. Sea of Poppies predstavljena u Londoskom Toweru 2014. godine. U mnogim anglofonim zemljama Armistice Day koji podsjeća na kraj Prvog svjetskog rata i danas predstavlja važnu obljetnicu. Stoga ne iznenađuje činjenica da se mnogi anglofoni romani iz prethodnih desetljeća bave upravo tom tematikom. No, iznenađujuće je to što posljednjih godina nailazimo na nekoliko primjera književnih djela za djecu i mlade koji se bave Prvim svjetkim ratom. U ove tekstove ubrajamo: Valerie Wildings My Story: A First World War Girl’s Diary 1916-1917 (2008), John Boynes Stay where you are and then Leave (2013), Kate Saunders’ Five Children on the Western Front (2014) kao i Emma Carrolls In Darkling Wood (2015). Na njemačkom govornom području je Prvi svjetski rat mnogo manje prisutan u kulturi sjećanja, ali uprkos tome posljednih godina nalazimo primjere iz oblasti književnosti za djecu i mlade koji se bave događajima koji su se desili prije 100 godina kao što su npr.: Maja Nielsens Feldpost für Pauline (2013) i Herbert Günthers Zeit der großen Worte (2014). Usporedba gore spomenutih radova nudi izvrsnu polaznu točku za upotrebu metode interkulturalne filologije. Spektar aspekata koji su pri tome relevantni, seže od usporedbe u pogledu izbora riječi, u kome se mogu kondenzirati kompleksni koncepti ili ponavljati stereotipna opažanja, pa sve do pitanja o razlikama i sličnostima pri izboru konstelacija figura i obrazaca postupanja, koji su relevantni za pitanje, koja od mnogih mogućih povijesti Prvog svjetskog rata je ispričana. Upravo se, s obzirom na jako različito smještanje Prvog svjetskog rata u kulturi sjećanja kulturnog kruga njemačkog i engleskog govornog područja, postavlja pitanje, koliko se u gore spomenutim pričama u samome tekstu ili u paratekstu mogu naći pristupi za didaktiziranje prikaza jednog historijskog događaja i koje fasete pritom stoje u prvom planu (npr. aspekti povijesti svakodnevnice vs. povijest događaja), te koji se funkcijski potencijal naslućuje. Kontrastivna analiza književnosti za djecu i mlade o Prvom svjetskom ratu iz njemačkog i engleskog govornog područja nudi se kao predmet interkulturalne filologije. Pri tome se istovremeno otvaraju zanimljive književne i kulturno-didaktičke perspektive.

 

Wolf Peter Klein (Univerzitet Würzburg)

„Kultura“ kao naučni termin? Skeptična, po mogućnosti polemična zapažanja sa stanovišta proučavanja stručnog jezika

Lingvistika se već neko vrijeme pripisuje području tzv. kulturologije. Za ovakav potez postoje dobri razlozi, koje djelimično nalazimo unutar, a djelimično van same lingvistike. Njen pravac također nastoji da se distancira od drugih teoretskih horizonata, te da se u vidu paradigmatične refleksije približi nekoj od vodećih nauka ili bolje rečeno vodećim koncepcijama. No, ukoliko lingvistiku shvatimo kao „kulturologiju“, ona se više ne javlja kao npr. „duhovna“, „društvena“ ili „prirodna“ nauka. Pri tome često naglašavamo njene interdisciplinarene poveznice. Koliko god pojedini programatični ciljevi bili razumljivi i opravadani, utoliko terminološki, metodološki ili osnovni teoretski problemi koje dobijamo postavljanjem jednog ovakvog cilja ostaju osjetljivi i nerazjašnjeni. Mnogo toga ovisi i o koncepciji jednog, za kulturologiju tako važnog pojma, kao što je „kultura“.

Izlaganje će razjasniti navedene poteškoće na osnovu jednog detalja iz kulturološkog stručnog jezika. Potrebno se pozabaviti pitanjem, da li se i, ukoliko je odgovor „da“, u kojoj mjeri vodeći pojam „kulture“ u okviru jedne kulturološki orijentisane lingvistike programatično koristi odnosno može koristiti u množini? Da li se kulture razlikuju? Na koji način provjereno i operativno napraviti razliku među kulturama? Koje klasifikacije kultura npr. u odnosu na prostor (kultura Evrope naspram kulture Azije) možemo pojmiti? Kultura jugoistočne naspram centralne Evrope? Njemačka naspram engleske kulture? Bosanska naspram hrvatske? Franačka nasparm bavarske? Južnobavarska naspram sjevernobavarske? Kultura Wrüzburga naspram kulture Bambrega? Kultura Kreuzberga naspram one u Berlin-Zehlendorfu? Da li najzad možemo reći, da svako malo gnijezdo, po mogućnosti i svaka ulica ima svoju kulturu?

 

Christian D. Kreuz (Univerzitet Paderborn)

Analiza mentaliteta kao analiza mentefakata – filološki pristup semantičko-pragmatičkoj dubini jezika

U svom programskom spisu o ulozi i funkciji analize jezičkih korpusa potpomognute računalom, Sharloth i dr. Pišu: „Dok diskursni lingvisti već dugi niz godina još uvijek hermeneutički interpretiraju ili dekonstruiraju i ručno kodiraju tekstove, u istraživačkim odjelima pretraživačkih giganata, usluga web-monitoringa i analitičara web-trendova, ali i u državno potpomognutim projektima u području sigurnosne informatike, računalni lingvisti i informatičari rade na metodama data-mining, koje su u mogućnosti da oslikaju promjene u semantičkoj matrici u realnom vremenu. Lingvistička analiza diskursa stoji na prekretnici. Ako se ne potrudi da pronađe način da se priključi jezičko-tehnološkom razvoju, onda se vodeća istraživanja u području analize jezika kao analize društva neće više odvijati na univerzitetima, nego u poduzećima u privatnom sektoru.“ (Scharloth i dr. 2013: 2f.). Zasigurno da su u zadnjih nekoliko godina objavljene interesantne validne i pouzdane računarske analize diskursa i teksta. Ali se, pak, nije jasnije kristalizirala promjena paradigme na koju pozivaju Scharloth i dr., nego upravo okretanje lingvistici kao kulturologiji, kako se na to već dugo poziva u nekim publikacijama. Upravo na području tekstne i diskursne analize pokazuje se da analiza potpomognuta isključivo računarom, ne može doprijeti do onoga što je cilj te analize: znanje, mentaliteti itd. Potraga za mentefaktima, koja je ključ ka epistemičkoj dubini, moguća je često samo kroz hermeneutički pristup i holistički kulturno-analitički pogled koji dolazi uz to. U toj kulturno-analitičkoj perspektivi, deduktivne i statističke analitičke šeme ne pokazuju, koje analize na kojim nivoima imaju smisla i prikladne su, nego jezički artefakti postaju subjekti, koji u očima filologa sami govore. Jedna takva otvorena perspektiva treba biti egzemplarno zauzeta u okviru analize teksta, stila i diskursa jezičkih artefakata Drugog svjetskog rata. Materijal će pokazati da je to što upravo ne leži površini jezika - implicitno, indirektno, neizgovoreno itd. – ono što potpada u područje zadataka lingvistike kao kulturologije.

 

Literatura:

Scharloth/Eugster i dr. 2013: J. Scharloth/D. Eugster i dr., Divljanje rizoma. Lingvistička analiza diskursa i Data-driven Turn, u: Busse/Teubert (izd.), Lingvistička analiza diskursa: Nove perspektive, Wiesbaden: naklada VS, 345-380.

 

Holger Kuße (Univerzitet Dresden)

Kulturološka lingvistika: Od Humboldta do diskursa

Povezivanje lingvistike i kulturološke analize seže još od Humboldtova koncepta jezičkog svjetonazora. U njemu se pretpostavlja neposredna povezanost između mišljenja i govora (u određenom narodnom ili nacionalnom jeziku) i time se implicira utjecaj kultura kroz jezike. Nasuprot postulatu jedinstva jezika i kultura, koja je historijski utvrđena već u pojmu simboličke forme Ernsta Cassirera, diskursno-senzibilna lingvistika razmatra raznolikost varijeteta unutar kultura ograđenih narodnim i nacionalnim jezicima. Time kulturološka lingvistika izbjegava opasnost hipostaziranja jezika i kultura i metodički postaje integrativnom lingvistikom, u koju mogu ući i sistemske, pragmatičke i sociolingvističke metode. Diskursno-senzibilna kulturološka lingvistika dijeli kulture prema tematskim, i prije svega, institucionalnim diskursima (politika, religija, pravo, ekonomija, znanost itd.) i istražuje upotrebu jezika sve do nivoa pojedinih izjava i njihovih jezičkih mikrostruktura u okviru tih diskursnih makronivoa.

 

Martin Luginbühl (Univerzitet Basel)

Kulturno-analitička lingvistika na primjeru televizijskih vijesti

Ovo izlaganje prati tri cilja: Na konceptualnom nivou treba biti reflektiran pojam kulture u kulturno-lingvističkom kontekstu; na metodičkom nivou treba biti skiciran postupak koji povezuje analitički makro i mikro nivo. Na sadržajnom nivou slijedi se kulturalnost švicarskih televizijskih vijesti od 1950ih godina do danas.

U prvom dijelu se na podlozi starijeg, esencijalističkog pojma kulture skicira pojam kulture koji se zastupa u aktualnim, kulturalistički orijentiranim, lingvističkim studijama i koji je oblikovan kroz koncepte kao što su znakovitost, medijalnost, materijalnost, ustaljeni obrasci, i komunikativna praksa (Holly/Jäger 2016, Linke 2011, 2016, Tienken 2015, Feilke 2016).

U drugom se dijelu predstavlja koncept „profili tekstnih vrsta“ (Luginbühl 2014, 2015) kao intermedijarni nivo analize, koji dopušta da se kulturno-analitička promatranja na jezičkom (i vizualnom) mikronivou, metodički kontrolirano prenesu na makronivo (u ovom slučaju žurnalističke) kulture. Metoda se ilustrira pomoću egzemplarnih rezultata dijakrone analize švicarskog „Dnevnika“, televizijskih vijesti, koje se emitiraju već preko 60 godina.

Na koncu se izlaganje završava nekim razmišljanjima o zahtjevima budućih istraživanja u području kulturno-kontrastivne medijske lingvistike.

 

Literatura:

Tienken, Susanne (2015): Muster - kulturanalytisch betrachtet. In: Dürscheid, Christa / Schneider, Jan Georg (Hrsg.): Handbuch Satz, Äußerung, Schema. Berlin: de Gruyter (Handbücher Sprachwissen), 464-484.

Holly, Werner / Jäger, Ludwig (2016): Aspekte einer kulturwissenschaftlichen Linguistik. In: Ludwig Jäger, Werner Holly, Peter Krapp, Samuel Weber, Simone Heekeren (Hrsg.): Sprache - Kultur - Kommunikation. Ein internationales Handbuch zu Linguistik als Kulturwissenschaft. Berlin, Boston: De Gruyter (Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft), 944-956.

Linke, Angelika (2011): Signifikante Muster – Perspektiven einer kulturanalytischen Linguistik. In: Wåghäll Nivre, Elisabeth et al. (Hrsg.): Begegnungen. Das VIII. Nordisch-Baltische Germanistentreffen in Sigtuna vom 11. bis zum 13. 6. 2009. Stockholm: Acta Universitatis Stockholmiensis, 23-44.

Linke, Angelika (2016): Einführung: Kommunikation und Kulturalität. In: Ludwig Jäger, Werner Holly, Peter Krapp, Samuel Weber, Simone Heekeren (Hrsg.): Sprache - Kultur - Kommunikation. Ein internationales Handbuch zu Linguistik als Kulturwissenschaft. Berlin, Boston: De Gruyter (Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft), 351-368.

Feilke, Helmuth (2016): Einführung: Sprache - Kultur - Wissenschaft. In: Ludwig Jäger, Werner Holly, Peter Krapp, Samuel Weber, Simone Heekeren (Hrsg.): Sprache - Kultur - Kommunikation. Ein internationales Handbuch zu Linguistik als Kulturwissenschaft. Berlin, Boston: De Gruyter (Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft 43), 9-36.

Luginbühl, Martin (2014): Medienkultur und Medienlinguistik. Komparative Textsortengeschichte(n) der amerikanischen "CBS Evening News" und der Schweizer "Tagesschau". Bern: Lang (Sprache in Kommunikation und Medien 4).

Luginbühl, M. (2015). Genre profiles as intermediate analytical level for cultural genre analysis. In N. F. Artemeva, Aviva (Ed.), Trends and Traditions in Genre Studies (pp. 251-274). Winnipeg: Inkshed.

 

Hans-Jürgen Lüsebrink (Univerzitet Saarland, Saarbrücken)

Interkulturalne životne priče i konfliktualna multikulturalnost - metodički pristupi i književno-medijalni primjeri 

Ovo izlaganje prati dva cilja. Kao prvo potrebno je kritički razraditi teoretske i metodičke pristupe interkulturalne biografske analize u koju spadaju radovi A. Maaloufa (1998/2000), R. Franceschinia (2001) kao i Egloff/Friebertshäuser/Weigand (2012) u odnosu na daljnji razvoj teorije interkulturalnih biografija. Daljnji razvoj nastanka teorije u ovom području (op. cit. Lüsebrink 2016) i s njom povezanih pojmova analize i metoda treba se odvijati na bazi kraćih, egzemplarnih studija slučaja, u čijem se centru nalazi dimenzija konfliktualne multikulturalnosti u individualnim- autobiografskim ili biografskim životnim pričama iz različitih socio-kulturalnih i historijskih konteksta.

Kao paradigmatične primjere navodimo Libanon 1970tih i Jugoslaviju 1990tih u djelima Amina Maalufa (1998/2000); kao i prikaz interkulturalnih konflikta u kontekstu kanadskog multikulturalizma 1990tih godina koji 1998. italo-kvebeški filmski reditelj Paul Tana tematizira u svom biografski centriranom filmu La Déroute (1997).

 

Citirani naslovi:

Egloff, Birte/ Friebertshäuser/Weigand, Gabriele (2012): Interkulturelle Momente in Biografien: Spurensuche im Kontext des Deutsch-Französischen Jugendwerks. München, Waxmann (Dialoge/Dialogues. Schriftenreihe des Deutsch-Französischen Jugendwerks)

Franceschini, Rita (2001): Biographie und Interkulturalität. Diskurs und Lebenspraxis. Eingeleitet durch ein Interview mit Jacques Le Goff. Tübingen, Stauffenburg-Verlag.

Lüsebrink, Hans-Jürgen (2016): Interkulturelle Kommunikation. Interaktion, Fremdwahrnehmung, Kulturtransfer [1. Aufl. 2005]. Stuttgart, Metzler.

Maalof, Amin (1998/2000): Les Identités meutrières. Paris, Grasset, 1998. Deutsche Übersetzung: Mörderische Identitäten. Frankfurt/Main, Suhrkamp, 2000.

 

Christian Meyer (Univerzitet Konstanz)

Kultura i pragmatika – Doprinos konverzacijske analize tumačenju kulture

Od prijelaza u 21. stoljeće konverzacijska analiza je pojačano preispitala univerzalnost svojih temeljnih teoretskih postavki i empirijskih spoznaja. To se npr. tiče organizacije izmjene govornika, i pritom principa konstrukcije i raspodjele te izmjene. U svom izlaganju osvrćem se na te tvrdnje i na toj pozadini diskutiram nove empirijske uvide u temu – između ostalog i svoja vlastita istraživanja o interakciji i komunikaciji kod Wolofa Senegala. Želim ukazati na razlike u organizacijama konverzacija koje se mogu koristiti kao resurs za opisivanje kulture u širem smislu.

 

Matthias Schulz (Univerzitet Würzburg)

Kolonijalno intendirani urbanonimi - lingvistički i kulturološki pristupi u kontrastu

Tekstovima u javnom prostoru ne bave se samo lingvisti. O jezičkom materijalu na plakatima, u obliku grafita i na znakovima raspravljaju i istraživači iz područja kao što su etnologija, sociologija ili duhovne znanosti. U studijama iz tih grana se pri tome vrlo često ukazuje i na kulturološko usmjerenje.

Ukoliko se specijalno osvrnemo na imena u javnom prostoru, onda se da prepoznati jedan široki interes za istraživanje, koji prevazilazi pitanja tradicionalnog istraživanja imena, i to ne samo u onomastici i ostalim lingvističkim područjima, nego i u drugim spomenutim poljima.

Kod imena ulica, trgova i ustanova, koja pokazuju vezu s kolonijalizmom i stvarnim kolonijalnim razdobljem, u raznim stručnim kontekstima s međusobno različitim spoznajnim interesima i metodičkim pristupima se raspravlja o pitanjima davanja imena, njihove konstantnosti i preimenovanja. Iznenađujuće je da katkada jedan rad u pojedinim poljima nastaje bez većeg odnosa na analize iz svakog drugog polja.

U izlaganju treba biti predstavljeno istraživanje kolonijalno intendiranih urbanonima iz lingvističke perspektive. U usporedbi s drugim pristupima toj temi, ovdje se razmatraju podudaranja i razlike u metodičkom i analitičkom postupku. Pri tome se istovremeno iznose i ostala pitanja: Mogu li se lingvistički pristupi u ovom području istraživanja jasno razgraničiti od onih kulturoloških. Ili, jesu li lingvistički pristupi u navedenom području u smislu „lingvistike kao kulturologije“ stalno (i) kulturološki? U kojoj mjeri – i za koga – se isplati pregled različitih pristupa?

 

Jürgen Spitzmüller (Univerzitet Beč)

Kultura kao kontekst i konstrukt diskursnih praksi

Pitanje što je „kultura“ ne obrađuje se kontroverzno samo u kulturologiji, nego i u medijalnim diskursima. Istovremeno se ti diskursi i vezuju za kulturu (u smislu kolektivnog vrijednosnog sistema). Ona nudi osnovu i obrazloženje za vrednovanje socijalnih djelovanja i onih koji djeluju socijalno. Kultura je tako istodobno i kontekst i konstrukt metapragmatičkih diskursa – njena egzistencija se pretpostavlja i žustro tvrdi, iako s druge strane to što vrijedi kao kultura podliježe stalnoj diskursnoj raspravi, što taj koncept čini ujedno i interesantnim, ali i problematičnim za kulturološko istraživanje. Kako se nositi s problemom da se kultura upotrebljava kao deskriptivni termin, dok je istovremeno u velikoj mjeri višeznačan (i ideološki nabijen) etnički koncept? Da li je problem to što se opisivanje diskursa, kada se referira na kulturu, oslanja na kontinuitete i kategorije koje su produkt onog diskursa koji treba biti opisan (Foucault 1968)? Da li je kultura, da preformuliramo Laclausovo pitanje (1990), uopće moguća ili je ona samo pokušaj „hegemonijalne fiksacije“ (ibidem:91)? Ali obrnuto, da li je moguće razumijevanje svijeta bez odnosa na fiksacije kao što je kultura? Ovo su pitanja koja će biti razmatrana na izlaganju. U njemu se zagovara refleksivan pojam kulture, koji uzima u obzir i proceduralni aspekt raspravljanja o kulturalnom, ali i ideološke fiksacije kulture - također se zagovara i striktno samorefleksivna analiza kulture, koja i svoj vlastiti pojam kulture ne smatra jednostavno datim.

 

Literatura:

Foucault, Michel (1968): Sur l’archéologie du sciences. Réponse au Cercle d’épistémologie. U: Cahiers pur l’analyse 9: Généalogie de sciences, Str. 9–40.

Laclau, Ernesto (1990): The Impossibility of Society. U: Ders.: New Reflections on the Revolution of Our Time. London: Verso, Str. 89–93.

 

Nikola Vujčić (Univerzitet u Kragujevcu)

Potencijal doprinosa lingvističke diskursne analize pri prenošenju kulture u strukovno orijentiranoj nastavi njemačkog kao stranog jezika na primjeru njemačkog jezika njegovatelja

Da lingvistika obuhvaća upravo istraživanje društvenih fenomena svojstvenih kulturi i da se njeni spoznajni interesi prema tome naslanjaju i na kulturologiju, već najmanje dvadeset godina nije ništa novo (usp. Hermanns 1999; Auer 2000; Gardt 2003; Günther/Linke 2006; Kämper 2007; Linke 2011). Te publikacije djelomično imaju različite pristupe i fokusiraju se svaka na drugo težište, ali ipak sve one imaju jedno zajedničko: one daju lingvistici kulturno-ispitivački potencijal.

Cilj ovog izlaganja je pokazati, koliko lingvistička analiza diskursa sa svojim instrumentarijem za analizu, može biti promatrana kao primijenjena lingvistika i upotrijebljena za tumačenje kulture u strukovno orijentiranoj nastavi njemačkog kao stranog jezika. Pri tome se služim konceptom kulture kojeg je predložio Metten (2014:430), koji kulturu opisuje kao dinamični sklop artefakata i fenomena koji se događaju među ljudima i među njima proizvode. Pod to potpada i verbalna komunikacija.

Ja ću, dakle, na primjeru dvaju udžbenika za strukovno orijentiranu nastavu njemačkog jezika (njemački za njegovatelje) pokušati predočiti da se jezički utemeljene kulturne specifičnosti trebaju tražiti u upotrebi ustaljenih obrazaca, te mogu biti utvrđene i posredovane pomoću metoda diskursne lingvistike.

 

Literatura:

AUER, Peter (2000): Die Linguistik auf dem Weg zur Kulturwissenschaft? In: Freiburger Universitätsblätter 147, S. 55-68.

GARDT, Andreas (2003): Sprachwissenschaft als Kulturwissenschaft. In: HAß/KÖNIG (Hg.): Literaturwissenschaft und Linguisitk von 1960 bis heute. Göttingen, S. 271-288.

GÜNTHER, Susanne / LINKE, Angelika (2006): Einleitung: Linguistik und Kulturanalyse. Ansichten eines symbiotischen Verhältnisses. In: Zeitschrift für germanistische Linguistik 34, S. 1-27.

HERMANNS, Fritz (1999): Sprache, Kultur und Identität. Refelxionen über drei Totalitätsbegriffe. In: GARDT/HAß-ZUMKEHR/ROELCKE (Hg.): Sprachgeschichte als Kulturgeschichte. Berlin/New York, S. 351-391.

KÄMPER, Heidrun (2007): Linguistik als Kulturwissenschaft. Am Beispiel einer Geschichte des sprachlichen Umbruchs im 20. Jahrhundert. In: KÄMPER/EICHINGER (Hg.): Sprachperspektiven. Germanistische Lingusitk und das Institut für Deutsche Sprache. Tübingen, S. 419-439.

LINKE, Angelika (2011): Signifikante Muster – Perspektiven einer kulturanalytischen Linguistik. In: WÅGHÄLL NIVRE et al. (Hg.): Begegnungen. Das VIII. Nordisch-Baltische Germanistentreffen in Sigtuna vom 11. bis zum 13.6.2009. Stockholm, S. 23-44.

METTEN, Thomas (2014): Kulturwissenschaftliche Linguistik: Entwurf einer Medientheorie der Verständigung. Berlin/Boston.

 

Martin Wengeler (Univerzitet Trier)

„Strah od budućnosti je zapravo temeljna kultura Nijemaca“. Diskursno lingvistično istraživanje jezičkih konstrukcija straha od budućnosti i nepovjerenja u medijima

U sklopu istraživačkog projekta u Trijeru istražuje se veliki korpus tekstova vodećih štampanih medija od 1970. godine pa sve do danas. Cilj istraživanja je opisati u kojim vremenskim periodima u odnosu na tematsko polje i kojim ponavljanim ili inovativnim jezičkim sredstvima nastaju jezičke konstrukcije straha od budućnosti i nepovjerenja od perioda „naftne krize“ 70-tih godina, preko atomskog naoružanja, izumiranja šuma, pojave AIDS-a 80-ith, ekonomske krize i nezaposlenosti 90-tih godina, pa sve do straha od terorizma i tzv. „izbjegličke krize“ novijeg doba. Dok se analiza osobito fokusira na ključne riječi, frazeologizme i metafore, potrebno je prije svega u prvom koraku kvanititativno vrednovati korpus, da bi u drugom koraku mogli kvalitativno posmatrati diskurs tzv. „izbjegličke krize“ od 2015. godine pa sve do danas s posebnim fokusom na argumentacijske obrasce. Istraživat će se kako i u odnosu na šta tačno se od dolaska velikog broja izbjeglica preko tzv. Balkanske rute u medijima izgrađuje nepovjerenje naspram pridošlica, ali i naspram političkih aktera, te kako se time konstruiše strah od budućnosti. Potrebno je sagledati kako se uz to medijski komplementarno razvija povjerenje u pridošlice i njihovu moguću integraciju, ali i kako se kod izbjeglica razvija povjerenje u društvo u koje su primljene. Tačnije rečeno, u diskursnoj analizi se radi o tome kako nepovjerenje, strah od budućnosti, kao i povjerenje, te nada u budućnost za pojedince i društvo biva kreirana od strane medija ili općenito jezičkim sredstvima. Izlaganje će se koncentrisati na rezultate ovog savremenog istraživanja na temu migracijskog diskursa.